U Novom zavjetu, prorokovati znači izgrađivati crkvu govoreći riječi pouke, poticaja i utjehe. (Vidi 1. Korinćanima 14:3-4). Ova vrsta proročanstva je bogonadahnuto učenje i smatra se jednim od duhovnih darova (1. Korinćanima 12:7-11).
Biblija također sadrži proročanstvo predviđanja – natprirodno znanje koje su prenosili oni koji su obnašali dužnost proroka – nadahnuto od Boga i izgovoreno na Njegovu zapovijed. (Vidi Ponovljeni zakon 18:18-19).
Naravno, arogantno ili lažno proročanstvo nije niti nadahnuto niti odobreno od Boga. (Vidi: Pnz 13:1-4, Pnz 18:20-22, Jeremija 14:14).
Prema Bibliji, služba “proroka” je nestala zajedno sa službom “apostola” do kraja prvog stoljeća.
Ipak, crkve nekoliko pokreta i danas uče da je Bog obnovio ono što se naziva peterostrukom službom. Mogu se identificirati dvije glavne struje:
U kontroverznijim od ovih pokreta, uključujući Toronto Blessing i druge pokrete koji se uglavnom temelje na teologiji Latter Rain, mnogi učitelji sebe pogrešno smatraju da obnašaju dužnost “proroka”, a ovlasti koje su toj službi pripisane Svetom pismu. Poput “apostola” koje priznaju, većina njih govori arogantno – dijeleći svoje vlastite uvide, fantazije i druge poruke koje Bog niti nadahnjuje niti odobrava. Pritom uvode pogrešna i/ili heretička učenja. (Primjeri su Rick Joyner; Bob Jones i drugi bivši proroci iz Kansas Cityja).
Mnogi od njih isporučuju stalan niz “upozorenja” i tvrde (obično samo unatrag) proročke uspjehe dok “prorokuju” nejasna, dvosmislena predviđanja. Njihove poruke često imaju ugrađenu kvaku, npr. “ako se dovoljno ljudi moli”, predviđena katastrofa se neće dogoditi. A ako jesu, onda se “nedovoljno ljudi molilo”.
Mnogi lažni proroci koriste svoj pristup “Gospodin mi je rekao” kako bi prodavali svoju robu (knjige, kazete, seminare, komplete za preživljavanje, itd.) i/ili svoje neobične teorije zavjere (npr. Novi svjetski poredak) za promicanje.
Povijest pokazuje da je opasnost od izvanbiblijskih, devijantnih i/ili heretičkih učenja dakako vrlo stvarna i stoga opasna. Stoga moramo uvijek – bez iznimke – testirati sva proročanstva, snove, učenja i tako dalje u odnosu na standarde Svetog pisma:
”"Ali Berejci su bili plemenitijeg karaktera od Solunjana, jer su primili poruku s velikim žarom, ispitujući svaki dan Sveto pismo kako bi vidjeli je li ono što je Pavao rekao istina."
Djela 17,11
Zapazite da je Pavao kasnije ponovio ovu točku u svom pismu Solunjanima:
Ne gasi vatru duha; ne tretirajte proročanstvo s prijezirom. provjerava sve. Držite se dobrog. Izbjegavajte svaku vrstu zla.
1. Solunjanima 5
:19-22
Činjenica koju moramo neprestano ispitivati drži nas ovisnima o Bogu i Njegovoj Riječi, za razliku od učitelja ili pokreta.
Apostoli su:
“Osobe poslane da izvrše misiju, osobito dvanaest apostola kojima je Isus zadužio da ga slijede. Apostol predstavlja pošiljatelja i ima ovlaštenje predstavljati pošiljatelja u poslovnim, političkim ili obrazovnim situacijama.”
Holmanov biblijski rječnik
Danas, neki službenici i učitelji sebe i jedni druge nazivaju “apostoli”, tvrdeći da su apostoli u biblijskom smislu. Neki tvrde da obnavljaju ono što se naziva “peterostrukom službom” iz Efežanima 4:11-12.
Mnogi deklarirani apostoli tvrde da “Bog čini nove stvari” koje nisu opisane u Svetom pismu. To, tvrde, zahtijeva vodstvo i upravljanje crkvom od strane “apostola”. Rick Joyner je, na primjer, tvrdio da su od takozvanih otkrivenih sinova Božjih stvoreni “super-apostoli” (“35 Pavao”).
Nigdje u Svetom pismu Isus, apostoli ili bilo koji drugi novozavjetni autor nisu iznijeli ideju “apostolskog naslijeđa”. Ukratko, apostolsko nasljeđe nije biblijsko. Koncept apostolskog naslijeđa NIKADA se ne nalazi u Svetom pismu. Ono što se nalazi u Svetom pismu jest da prava crkva poučava ono što Sveto pismo uči i uspoređuje svu doktrinu i praksu sa Svetim pismom kako bi utvrdila što je istinito i ispravno.
Dosljednost s biblijskim učenjem, a ne apostolsko naslijeđe, odlučujući je čimbenik u istinitosti crkve. Ono što se spominje u Svetom pismu je ideja da bi Riječ Božja trebala biti mjerilo koje bi crkva trebala slijediti (Djela 20:32). Upravo bi Sveto pismo trebalo biti nepogrešivi standard doktrine i prakse (2. Timoteju 3:16-17). To je Sveto pismo s kojim se učenja trebaju usporediti (Djela 17:10-12).
Apostolski autoritet prenosio se kroz spise apostola, a ne kroz apostolsko naslijeđe.
